1 Uzvišivaæu te, Gospode, jer si me oteo, i nijesi dao neprijateljima mojim da mi se svete. 2 Gospode, Bože moj! zavikah k tebi, i iscijelio si me. 3 Gospode! izveo si iz pakla dušu moju, i oživio si me da ne siðem u grob. 4 Pojte Gospodu, sveci njegovi, i slavite sveto ime njegovo. 5 Gnjev je njegov za trenuæe oka, a do života milost njegova, veèerom dolazi plaè, a jutrom radost. 6 I ja rekoh u dobru svom: neæu posrnuti dovijeka. 7 Ti šæaše, Gospode, te gora moja stajaše tvrdo. Ti odvrati lice svoje, i ja se smetoh. 8 Tada tebe, Gospode, zazivah, i Gospoda molih: 9 “Kakva je korist od krvi moje, da siðem u grob? hoæe li te prah slaviti ili kazivati istinu tvoju? 10 Èuj, Gospode, i smiluj se na me; Gospode! budi mi pomoænik.” 11 I ti promijeni plaè moj na radost, skide s mene vreæu, i opasa me veseljem. 12 Zato æe ti pjevati slava moja i neæe umuknuti; Gospode, Bože moj! dovijeka æu te hvaliti.