1 Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: 2 “Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!” 3 On im odgovori: “A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? 4 Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! 5 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, 6 ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. 7 Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: 8 Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. 9 Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.” 10 Tada dozove mnoštvo i reče: “Slušajte i razumijte! 11 Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje.” 12 Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: “Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?” 13 On im odgovori: “Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. 14 Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” 15 Petar prihvati i reče mu: “Protumači nam tu prispodobu!” 16 A on reče: “I vi još uvijek ne razumijete? 17 Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. 18 Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. 19 Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. 20 To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.” 21 Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. 22 I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” 23 Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” 24 On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” 25 Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” 26 On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” 27 A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” 28 Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa. 29 Otišavši odande, dođe Isus do Galilejskog mora, uziđe na goru i sjede ondje. 30 Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima. Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. 31 Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo i slavilo Boga Izraelova. 32 A Isus dozva svoje učenike pa im reče: “Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.” 33 Kažu mu učenici: “Odakle nam u pustinji toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?” 34 A Isus im reče: “Koliko kruhova imate?” Oni će: “Sedam, i malo riba.” 35 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji, 36 uze sedam kruhova i ribe, zahvali, razlomi i davaše učenicima, a učenici mnoštvu. 37 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka nakupiše sedam punih košara. 38 A blagovalo je četiri tisuće muškaraca, osim žena i djece. 39 Tada otpusti mnoštvo, uđe u lađu i ode u kraj magadanski.