1 Slušajte ovo svi narodi, pazite svi koji živite po vasiljenoj, 2 Prostaci i gospodo, bogati i siromasi. 3 Usta æe moja kazati premudrost, i srce moje reæi æe razum. 4 Prignuæu uho svoje k prièi, uz gusle æu otvoriti zagonetku svoju. 5 Èega da se bojim u zle dane, kad me zloba mojih neprijatelja opkoli? 6 Koji se uzdate u silu svoju, i hvalite se velikijem bogatstvom svojim! 7 Èovjek neæe nikako brata osloboditi, neæe dati Bogu otkupa za nj. 8 Velik je otkup za dušu, i neæe biti nigda 9 Da ko dovijeka živi, i ne vidi groba. 10 Svi vide gdje umiru kao i neznalica i bezumnik što ginu, i ostavljaju drugima imanje svoje. 11 Oni misle da æe kuæe njihove trajati dovijeka, i stanovi njihovi od koljena na koljeno; imenima svojim zovu zemlje; 12 Ali èovjek u èasti neæe dugo ostati, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju. 13 Ovaj im se put èini probitaèan, i koji za njima idu, hvale misli njihove; 14 Ali æe ih kao ovce zatvoriti u pakao, smrt æe im biti pastir; i ujutru hodiæe po njima pravednici, i oblik njihov zbrisaæe pakao rastavivši ih s naseljem. 15 Ali æe Bog dušu moju izbaviti iz ruku paklenih; jer me on prima. 16 Ne boj se kad se ko bogati; kad raste slava doma njegova. 17 Jer kad umre, neæe ništa ponijeti, niti æe poæi za njim slava njegova. 18 Jer dušu njegovu blagosiljaju za života njegova, i slave tebe, što ugaðaš sebi. 19 Ali æe on otiæi u stan otaca svojih, gdje svijeta nigda ne vide. 20 Èovjek u èasti, ako nije razuman, izjednaèiæe se sa stokom, koju kolju.