1 I uðe opet u zbornicu, i ondje bješe èovjek sa suhom rukom. 2 I motrahu za njim neæe li ga u subotu iscijeliti da ga okrive. 3 I reèe èovjeku sa suhom rukom: stani na srijedu. 4 I reèe im: valja li u subotu dobro èiniti ili zlo èiniti? dušu održati, ili pogubiti? A oni muèahu. 5 I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga. 6 I izišavši fariseji odmah uèiniše za njega vijeæu s Irodovcima kako bi ga pogubili. 7 A Isus otide s uèenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje; 8 I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko èuvši šta on èini doðe k njemu. 9 I reèe uèenicima svojijem da bude laða u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosaðuje. 10 Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu. 11 I dusi neèisti kad ga viðahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreæi: ti si sin Božij. 12 I mnogo im prijeæaše da ga ne prokažu. 13 I iziðoše na goru, i dozva koje on šæaše; i doðoše mu. 14 I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju, 15 I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone ðavole: 16 Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar; 17 I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znaèi sinovi gromovi; 18 I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita, 19 I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade. 20 I doðoše u kuæu, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti. 21 I èuvši to rod njegov iziðoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe. 22 A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: u njemu je Veelzevul; i: on pomoæu kneza ðavolskoga izgoni ðavole. 23 I dozvavši ih govoraše im u prièama: kako može sotona sotonu izgoniti? 24 I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono; 25 I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj; 26 I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego æe propasti. 27 Niko ne može pokuæstvo jakoga, ušavši u kuæu njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda æe kuæu njegovu oplijeniti. 28 Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiæe se sinovima èovjeèijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila: 29 A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja vavijek, nego je kriv vjeènome sudu. 30 Jer govorahu: u njemu je neèisti duh. 31 I doðe mati njegova i braæa njegova, i stojeæi napolju poslaše k njemu da ga zovu. 32 I sjeðaše narod oko njega. I rekoše mu: eto mati tvoja i braæa tvoja i sestre tvoje napolju pitaju za te. 33 I odgovori im govoreæi: ko je mati moja ili braæa moja? 34 I pogledavši oko sebe na narod koji sjeðaše reèe: evo mati moja i braæa moja. 35 Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.