1 Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: “Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. 2 Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. 3 Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.” 4 “A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. 5 Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! 6 Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. 7 A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!” 8 “A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. 9 A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.” 10 “I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti.” 11 “Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! 12 Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.” 13 Tada mu netko iz mnoštva reče: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.” 14 Nato mu on reče: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” 15 I dometnu im: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.” 16 Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja 17 pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.' 18 I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. 19 Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' 20 Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' 21 Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.” 22 Zatim reče svojim učenicima: “Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. 23 Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. 24 Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! 25 A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? 26 Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? 27 Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 28 Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!” 29 “Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! 30 Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. 31 Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!” 32 “Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.” 33 “Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. 34 Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.” 35 “Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, 36 a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. 37 Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. 38 Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima!” 39 “A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. 40 I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” 41 Nato će Petar: “Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?” 42 Reče Gospodin: “Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? 43 Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. 44 Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.” 45 “No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, 46 doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.” 47 “I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. 48 A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.” 49 “Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 50 Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!” 51 “Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52 Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - 53 otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.” 54 Zatim je govorio mnoštvu: “Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: 'Kiša će!' I bude tako. 55 Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit će vrućine!' I bude. 56 Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasuđujete?” 57 “Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo? 58 Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. 59 Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjega novčića.”