1 Otkuda ratovi i raspre meðu nama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima? 2 Želite i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete. 3 Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite. 4 Preljuboèinci i preljuboèinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoæe svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje. 5 Ili mislite da pismo uzalud govori: duh koji u nama živi mrzi na zavist? 6 A on daje veæu blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat. 7 Pokorite se dakle Bogu, a protivite se ðavolu, i pobjeæi æe od vas. 8 Približite se k Bogu, i on æe se približiti k vama. Oèistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani. 9 Budite žalosni i plaèite i jauèite: smijeh vaš neka se pretvori u plaè, i radost u žalost. 10 Ponizite se pred Gospodom, i podignuæe vas. 11 Ne opadajte jedan drugoga, braæo; jer ko opada brata ili osuðuje brata svojega opada zakon i osuðuje zakon, a ako zakon osuðuješ, nijesi tvorac zakona, nego sudija. 12 Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugoga osuðuješ? 13 Slušajte sad vi koji govorite: danas ili sjutra poæi æemo u ovaj ili onaj grad, i sjediæemo ondje jednu godinu, i trgovaæemo i dobijaæemo. 14 Vi koji ne znate šta æe biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a potom je nestane. 15 Mjesto da govorite: ako Gospod htjedbude, i živi budemo, uèiniæemo ovo ili ono. 16 A sad se hvalite svojijem ponosom. Svaka je hvala takova zla. 17 Jer koji zna dobro èiniti i ne èini, grijeh mu je.