1 Èuj, narode moj, nauk moj, prigni uho svoje k rijeèima usta mojih. 2 Otvoram za prièu usta svoja, kazaæu stare pripovijetke. 3 Što slušasmo i doznasmo, i što nam kazivaše oci naši, 4 Neæemo zatajiti od djece njihove, naraštaju poznom javiæemo slavu Gospodnju i silu njegovu i èudesa koja je uèinio. 5 Svjedoèanstvo podiže u Jakovu, i u Izrailju postavi zakon, koji dade ocima našim da ga predadu djeci svojoj; 6 Da bi znao potonji naraštaj, djeca koja æe se roditi, pa i oni da bi kazivali svojoj djeci 7 Da polažu na Boga nadanje svoje, i ne zaboravljaju djela Božijih, i zapovijesti njegove da drže; 8 I da ne budu kao oci njihovi, rod nevaljao i uporan, rod koji ne bješe tvrd srcem svojim, niti vjeran Bogu duhom svojim. 9 Sinovi Jefremovi naoružani, koji strijeljaju iz luka, vratiše se natrag, kad bijaše boj. 10 Ne saèuvaše zavjeta Božijega, i po zakonu njegovu ne htješe hoditi. 11 Zaboraviše djela njegova, i èudesa, koja im je pokazao, 12 Kako pred ocima njihovijem uèini èudesa u zemlji Misirskoj, na polju Soanu; 13 Razdvoji more, i provede ih, od vode naèini zid; 14 I vodi ih danju oblakom, i svu noæ svijetlijem ognjem; 15 Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; 16 Izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijekama. 17 Ali oni još jednako griješiše njemu, i gnjeviše višnjega u pustinji. 18 I kušaše Boga u srcu svom, ištuæi jela po volji svojoj, 19 I vikaše na Boga, i rekoše: “može li Bog zgotoviti trpezu u pustinji? 20 Evo! on udari u kamen, i poteèe voda, i rijeke ustadoše; može li i hljeba dati? hoæe li i mesa postaviti narodu svojemu?” 21 Gospod èu i razljuti se, i oganj se razgorje na Jakova, i gnjev se podiže na Izrailja. 22 Jer ne vjerovaše Bogu i ne uzdaše se u pomoæ njegovu. 23 Tada zapovjedi oblacima odozgo, i otvori vrata nebeska, 24 I pusti, te im podaždje mana za jelo, i hljeb nebeski dade im. 25 Hljeba anðelskoga jeðaše èovjek; posla im jela do sitosti. 26 Pusti nebom ustoku, i navede silom svojom jug; 27 I kao prahom zasu ih mesom, i kao pijeskom morskim pticama krilatim; 28 Pobaca ih sred okola njihova, oko šatora njihovijeh. 29 I najedoše se i dade im što su željeli. 30 Ali ih još i ne proðe želja, još bješe jelo u ustima njihovijem, 31 Gnjev se Božji podiže na njih i pomori najjaèe meðu njima, i mladiæe u Izrailju pobi. 32 Preko svega toga još griješiše, i ne vjerovaše èudesima njegovijem. 33 I pusti, te dani njihovi prolaziše uzalud, i godine njihove u strahu. 34 Kad ih ubijaše, onda pritjecahu k njemu, i obraæahu se i iskahu Boga; 35 I pominjahu da je Bog obrana njihova, i višnji izbavitelj njihov. 36 Laskahu mu ustima svojima, i jezikom svojim lagahu mu. 37 A srce njihovo ne bješe njemu vjerno, i ne bijahu tvrdi u zavjetu njegovu. 38 Ali on bješe milostiv, i pokrivaše grijeh, i ne pomori ih, èesto ustavljaše gnjev svoj, i ne podizaše sve jarosti svoje. 39 Opominjaše se da su tijelo, vjetar, koji prolazi i ne vraæa se. 40 Koliko ga puta rasrdiše u pustinji, i uvrijediše u zemlji gdje se ne živi! 41 Sve nanovo kušaše Boga, i sveca Izrailjeva dražiše. 42 Ne sjeæaše se ruke njegove i dana, u koji ih izbavi iz nevolje, 43 U koji uèini u Misiru znake svoje i èudesa svoja na polju Soanu; 44 I provrže u krv rijeke njihove i potoke njihove, da ne mogoše piti. 45 Posla na njih bubine da ih kolju, i žabe da ih more. 46 Ljetinu njihovu dade crvu, i muku njihovu skakavcima. 47 Vinograde njihove pobi gradom, i smokve njihove slanom. 48 Gradu predade stoku njihovu, i stada njihova munji. 49 Posla na njih ognjeni gnjev svoj, jarost, srdnju i mržnju, èetu zlijeh anðela. 50 Ravni stazu gnjevu svojemu, ne èuva duša njihovijeh od smrti, i život njihov predade pomoru. 51 Pobi sve prvence u Misiru, prvi porod po kolibama Hamovijem. 52 I povede narod svoj kao ovce, i vodi ih kao stado preko pustinje. 53 Vodi ih pouzdano, i oni se ne bojaše, a neprijatelje njihove zatrpa more. 54 I dovede ih na mjesto svetinje svoje, na ovu goru, koju zadobi desnica njegova. 55 Odagna ispred lica njihova narode; ždrijebom razdijeli njihovo dostojanje, i po šatorima njihovijem naseli koljena Izrailjeva. 56 Ali oni kušaše i srdiše Boga višnjega i uredaba njegovijeh ne saèuvaše. 57 Odustaše i odvrgoše se, kao i oci njihovi, slagaše kao rðav luk. 58 Uvrijediše ga visinama svojim, i idolima svojim razdražiše ga. 59 Bog èu i razgnjevi se i rasrdi se na Izrailja veoma. 60 Ostavi naselje svoje u Silomu, šator, u kojem življaše s ljudma. 61 I opravi u ropstvo slavu svoju, i krasotu svoju u ruke neprijateljeve. 62 I predade maèu narod svoj, i na dostojanje svoje zaplamtje se. 63 Mladiæe njegove jede oganj, i djevojkama njegovijem ne pjevaše svatovskih pjesama; 64 Sveštenici njegovi padaše od maèa, i udovice njegove ne plakaše. 65 Najposlije kao iza sna probudi se Gospod, prenu se kao junak kad se napije vina. 66 I pobi neprijatelje svoje s leða, vjeènoj sramoti predade ih. 67 I ne htje šatora Josifova, i koljena Jefremova ne izabra. 68 Nego izabra koljeno Judino, goru Sion, koja mu omilje. 69 I sagradi svetinju svoju kao gornje svoje stanove, i kao zemlju utvrdi je dovijeka. 70 I izabra Davida slugu svojega, i uze ga od torova ovèijih, 71 I od dojilica dovede ga da pase narod njegov, Jakova, i našljedstvo njegovo, Izrailja. 72 I on ih pase èistijem srcem, i vodi ih mudrijem rukama.