1 Ne sudite da vam se ne sudi; 2 Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem æe vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom æe vam se mjeriti. 3 A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjeæaš? 4 Ili, kako možeš reæi bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? 5 Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa æeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. 6 Ne dajte svetinje psima; niti meæite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas. 7 Ištite, i daæe vam se; tražite, i naæi æete; kucajte, i otvoriæe vam se. 8 Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriæe mu se. 9 Ili koji je meðu vama èovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da? 10 Ili ako ribe zaište da mu da zmiju? 11 Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko æe više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole? 12 Sve dakle što hoæete da èine vama ljudi, èinite i vi njima: jer je to zakon i proroci. 13 Uðite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu. 14 Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze. 15 Èuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovèijemu, a unutra su vuci grabljivi. 16 Po rodovima njihovijem poznaæete ih. Eda li se bere s trnja grožðe, ili s èièka smokve? 17 Tako svako drvo dobro rodove dobre raða, a zlo drvo rodove zle raða. 18 Ne može drvo dobro rodova zlijeh raðati, ni drvo zlo rodova dobrijeh raðati. 19 Svako dakle drvo koje ne raða roda dobra, sijeku i u oganj bacaju. 20 I tako dakle po rodovima njihovijem poznaæete ih. 21 Neæe svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! uæi u carstvo nebesko; no koji èini po volji oca mojega koji je na nebesima. 22 Mnogi æe reæi meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom ðavole izgonili, i tvojijem imenom èudesa mnoga tvorili? 23 I tada æu im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji èinite bezakonje. 24 Svaki dakle koji sluša ove moje rijeèi i izvršuje ih, kazaæu da je kao mudar èovjek koji sazida kuæu svoju na kamenu: 25 I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuæu onu, i ne pade; jer bješe utvrðena na kamenu. 26 A svaki koji sluša ove moje rijeèi a ne izvršuje ih, on æe biti kao èovjek lud koji sazida kuæu svoju na pijesku: 27 I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuæu onu, i pade, i raspade se strašno. 28 I kad svrši Isus rijeèi ove, divljaše se narod nauci njegovoj. 29 Jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.