1 Gospode! èuj molitvu moju, i vika moja nek izaðe preda te. 2 Nemoj odvratiti lica svojega od mene; u dan kad sam u nevolji prigni k meni uho svoje, u dan kad te prizivam, pohitaj, usliši me. 3 Jer proðoše kao dim dani moji, kosti moje kao topionica ogorješe. 4 Pokošeno je kao trava i posahlo srce moje, da zaboravih jesti hljeb svoj. 5 Od uzdisanja mojega prionu kost moja za meso moje. 6 Postadoh kao gem u pustinji; ja sam kao sova na zidinama. 7 Ne spavam, i sjedim kao ptica bez druga na krovu. 8 Svaki dan ruže me neprijatelji moji, i koji su se pomamili na mene, mnom se uklinju. 9 Jedem pepeo kao hljeb, i piæe svoje rastvaram suzama 10 Od gnjeva tvojega i srdnje tvoje; jer podigavši me bacio si me. 11 Dani su moji kao sjen, koji prolazi, i ja kao trava osuših se. 12 A ti, Gospode, ostaješ dovijeka, i spomen tvoj od koljena do koljena. 13 Ti æeš ustati, smilovaæeš se na Sion, jer je vrijeme smilovati se na nj, jer je došlo vrijeme; 14 Jer slugama tvojim omilje i kamenje njegovo, i prah njegov žale. 15 Tada æe se neznabošci bojati imena Gospodnjega, i svi carevi zemaljski slave njegove; 16 Jer æe Gospod sazidati Sion, i javiti se u slavi svojoj; 17 Pogledaæe na molitvu onijeh koji nemaju pomoæi, i neæe se oglušiti molbe njihove. 18 Napisaæe se ovo potonjemu rodu, i narod nanovo stvoren hvaliæe Gospoda, 19 Što je prinikao sa svete visine svoje, Gospod pogledao s neba na zemlju, 20 Da èuje uzdisanje sužnjevo, i odriješi sinove smrtne; 21 Da bi kazivali na Sionu ime Gospodnje i hvalu njegovu u Jerusalimu, 22 Kad se skupe narodi i carstva da služe Gospodu. 23 Strošio je na putu krjepost moju, skratio dane moje. 24 Rekoh: Bože moj! nemoj me uzeti u polovini dana mojih. Tvoje su godine od koljena do koljena. 25 Davno si postavio zemlju, i nebesa su djelo ruku tvojih. 26 To æe proæi, a ti æeš ostati; sve æe to kao haljina ovetšati, kao haljinu promijeniæeš ih i promijeniæe se. 27 Ali ti si taj isti i godine tvoje neæe isteæi. 28 Sinovi æe sluga tvojih živjeti, i sjeme æe se njihovo utvrditi pred licem tvojim.