1 Ta dobar je Bog Izrailju, onima koji su èista srca. 2 A noge moje umalo ne zaðoše, umalo ne popuznuše stopala moja, 3 Jer se rasrdih na bezumnike videæi kako bezbožnici dobro žive. 4 Jer ne znaju za nevolju do same smrti, i tijelo je njihovo pretilo. 5 Na poslovima èovjeèijim nema ih, i ne muèe se s drugim ljudima. 6 Toga radi optoèeni su ohološæu kao ogrlicom, i obuèeni u obijest kao u stajaæe ruho. 7 Od debljine izbuljeno im je oko, srce puno klape. 8 Potsmijevaju se, pakosno govore o nasilju, oholo govore. 9 Usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov. 10 I zato se onamo navraæaju neki iz naroda njegova, i piju vodu iz puna izvora. 11 I govore: kako æe razabrati Bog? zar višnji zna? 12 Pa eto, ovi bezbožnici sreæni na svijetu umnožavaju bogatstvo. 13 Zar dakle uzalud èistim srce svoje, i umivam bezazlenošæu ruke svoje, 14 Dopadam rana svaki dan, i muke svako jutro? 15 Kad bih kazao: govoriæu kao i oni, iznevjerio bih rod sinova tvojih. 16 I tako stadoh razmišljati da bih ovo razumio; ali to bješe teško u oèima mojima. 17 Dok najposlije uðoh u svetinju Božiju, i doznah kraj njihov. 18 Ta na klizavom mjestu postavio si ih, i bacaš ih u propast! 19 Kako zaèas propadaju, ginu, nestaje ih od nenadne strahote! 20 Kao san, kad se èovjek probudi, tako probudivši ih, Gospode, u ništa obraæaš utvaru njihovu. 21 Kad kipljaše srce moje i rastrzah se u sebi, 22 Tada bijah neznalica i ne razumijevah; kao živinèe bijah pred tobom. 23 Ali sam svagda kod tebe, ti me držiš za desnu ruku. 24 Po svojoj volji vodiš me, i poslije æeš me odvesti u slavu. 25 Koga imam na nebu? i s tobom nièega neæu na zemlji. 26 Èezne za tobom tijelo moje i srce moje; Bog je grad srca mojega i dio moj dovijeka. 27 Jer evo koji otstupiše od tebe, ginu; ti istrebljavaš svakoga koji èini preljubu ostavljajuæi tebe. 28 A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda polažem nadanje svoje, i kazivaæu sva èudesa tvoja.