1 Teèe iz srca mojega rijeè dobra; rekoh: djelo je moje za cara; jezik je moj trska hitroga pisara. 2 Ti si najljepši izmeðu sinova ljudskih, blagodat teèe iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog dovijeka. 3 Pripaši, junaèe, uz bedru svoju maè svoj, èast svoju i krasotu svoju. 4 I tako okiæen pohitaj, sjedi na kola za istinu i krotku pravdu, i desnica æe tvoja pokazati èudesa. 5 Oštre su strijele tvoje; narodi æe pasti pod vlast tvoju; prostrijeliæe srca neprijatelja carevijeh. 6 Prijesto je tvoj, Bože, vjeèan i nepokolebljiv; skiptar je carstva tvojega skiptar pravice. 7 Ljubiš pravdu i mrziš na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti više nego drugove tvoje. 8 Sve haljine tvoje mirišu smirnom, alojem i kasijom. Koji žive u dvorima od Minijske slonove kosti, oni te vesele. 9 Carske kæeri dvore te; s desne ti strane stoji carica u Ofirskom zlatu. 10 Èuj, kæeri, pogledaj i obrati k meni uho svoje, zaboravi narod svoj i dom oca svojega. 11 I caru æe omiljeti ljepota tvoja; jer je on Gospod tvoj, i njemu se pokloni. 12 Kæi Tirova doæi æe s darovima, najbogatiji u narodu tebe æe moliti. 13 Sva je ukrašena kæi careva iznutra, haljina joj je zlatom iskiæena. 14 U vezenoj haljini vode je k caru; za njom vode k tebi djevojke, druge njezine. 15 Vode ih veselo i radosno, ulaze u dvor carev. 16 Mjesto otaca tvojih biæe sinovi tvoji, postaviæeš ih knezovima po svoj zemlji. 17 Uèiniæu da se ne zaboravlja ime tvoje od koljena na koljeno; po tom æe te slaviti narodi vavijek vijeka.