1 I onaj dan izišavši Isus iz kuæe sjeðaše kod mora. 2 I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora uæi u laðu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu. 3 I on im kaziva mnogo u prièama govoreæi: gle, iziðe sijaè da sije. 4 I kad sijaše, jedna zrna padoše kraj puta, i doðoše ptice i pozobaše ih; 5 A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje. 6 I kad obasja sunce, povenuše, i buduæi da nemahu žila, posahnuše. 7 A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih. 8 A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod, jedno po sto, a jedno po šeset, a jedno po trideset. 9 Ko ima uši da èuje neka èuje. 10 I pristupivši uèenici rekoše mu: zašto im govoriš u prièama? 11 A on odgovarajuæi reèe im: vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano. 12 Jer ko ima, daæe mu se, i preteæi æe mu; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima. 13 Zato im govorim u prièama, jer gledajuæi ne vide, i èujuæi ne èuju niti razumiju. 14 I zbiva se na njima proroštvo Isaijno, koje govori: ušima æete èuti, i neæete razumjeti; i oèima æete gledati, i neæete vidjeti. 15 Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško èuju, i oèi su svoje zatvorili da kako ne vide oèima, i ušima ne èuju, i srcem ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim. 16 A blago vašijem oèima što vide, i ušima vašijem što èuju. 17 Jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i èuti što vi èujete, i ne èuše. 18 Vi pak èujte prièu o sijaèu: 19 Svakome koji sluša rijeè o carstvu i ne razumije, dolazi neèastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano. 20 A na kamenu posijano to je koji sluša rijeè i odmah s radosti primi je, 21 Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju rijeèi radi, odmah udari natrag. 22 A posijano u trnju to je koji sluša rijeè, no briga ovoga svijeta i prijevara bogatstva zaguše rijeè, i bez roda ostane. 23 A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša rijeè i razumije, koji dakle i rod raða, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset. 24 Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao èovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu, 25 A kad ljudi pospaše, doðe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide. 26 A kad nièe usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj. 27 Tada doðoše sluge domaæinove i rekoše mu: gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj? 28 A on reèe im: neprijatelj èovjek to uèini. A sluge rekoše mu: hoæeš li dakle da idemo da ga poèupamo? 29 A on reèe: ne; da ne bi èupajuæi kukolj poèupali zajedno s njime pšenicu. 30 Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reæi æu žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju. 31 Drugu prièu kaza im govoreæi: carstvo je nebesko kao zrno gorušièno koje uzme èovjek i posije na njivi svojoj, 32 Koje je istina najmanje od sviju sjemena, ali kad uzraste, veæe je od svega povræa, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama. 33 Drugu prièu kaza im: carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne. 34 Sve ovo u prièama govori Isus ljudima, i bez prièe ništa ne govoraše im: 35 Da se zbude što je rekao prorok govoreæi: otvoriæu u prièama usta svoja, kazaæu sakriveno od postanja svijeta. 36 Tada ostavi Isus ljude, i doðe u kuæu. I pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: kaži nam prièu o kukolju na njivi. 37 A on odgovarajuæi reèe im: koji sije dobro sjeme ono je sin èovjeèij; 38 A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla; 39 A neprijatelj koji ga je posijao jest ðavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anðeli. 40 Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako æe biti na pošljetku ovoga vijeka. 41 Poslaæe sin èovjeèij anðele svoje, i sabraæe iz carstva njegova sve sablazni i koji èine bezakonje. 42 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 43 Tada æe se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da èuje neka èuje. 44 Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši èovjek sakri i od radosti zato otide i sve što ima prodade i kupi polje ono. 45 Još je carstvo nebesko kao èovjek trgovac koji traži dobra bisera, 46 Pa kad naðe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. 47 Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe; 48 Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje. 49 Tako æe biti na pošljetku vijeka: iziæi æe anðeli i odluèiæe zle od pravednijeh. 50 I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. 51 Reèe im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode. 52 A on im reèe: zato je svaki književnik koji se nauèio carstvu nebeskome kao domaæin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro. 53 I kad svrši Isus prièe ove, otide odande. 54 I došavši na postojbinu svoju, uèaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: otkud ovome premudrost ova i moæi? 55 Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braæa njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda? 56 I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve? 57 I sablažnjavahu se o njega. A Isus reèe im: nema proroka bez èasti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu. 58 I ne stvori ondje èudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo.