1 U ono pak doba doðe Jovan krstitelj, i uèaše u pustinji Judejskoj. 2 I govoraše: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko. 3 Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove. 4 A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji. 5 Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska. 6 I on ih kršæavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. 7 A kad vidje Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reèe im: porodi aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide? 8 Rodite dakle rod dostojan pokajanja. 9 I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu. 10 Veæ i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne raða dobra roda, sijeèe se i u oganj se baca. 11 Ja dakle kršæavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jaèi je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuæe ponijeti; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem. 12 Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa æe otrijebiti gumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem. 13 Tada doðe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti. 14 A Jovan branjaše mu govoreæi: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni? 15 A Isus odgovori i reèe mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga. 16 I krstivši se Isus iziðe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i doðe na njega. 17 I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.