1 Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama, 2 Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše: 3 Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile, 4 Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio. 5 U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta. 6 A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane. 7 I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari. 8 I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom, 9 Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi. 10 I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja. 11 A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga. 12 I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj. 13 A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan. 14 I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju. 15 Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje; 16 I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome; 17 I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov. 18 I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita. 19 I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost. 20 I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme. 21 I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi. 22 A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem. 23 I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj. 24 A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi: 25 Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima. 26 A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret 27 K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. 28 I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama. 29 A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? 30 I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga. 31 I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus. 32 On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; 33 I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja. 34 A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža? 35 I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij. 36 I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom. 37 Jer u Boga sve je moguæe što reèe. 38 A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje. 39 A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin. 40 I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom. 41 I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga, 42 I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. 43 I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni? 44 Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj. 45 I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod. 46 I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda; 47 I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu, 48 Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji; 49 Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo; 50 I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje. 51 Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova. 52 Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene. 53 Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne. 54 Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti; 55 Kao što govori ocima našijem, Avraamu i sjemenu njegovu dovijeka. 56 Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kuæi svojoj. 57 A Jelisaveti doðe vrijeme da rodi, i rodi sina. 58 I èuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom. 59 I u osmi dan doðoše da obrežu dijete, i šæadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija. 60 I odgovarajuæi mati njegova reèe: ne, nego da bude Jovan. 61 I rekoše joj: nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime. 62 I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime. 63 I zaiskavši dašèicu, napisa govoreæi: Jovan mu je ime. I zaèudiše se svi. 64 I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleæi Boga. 65 I uðe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav dogaðaj. 66 I svi koji èuše metnuše u srce svoje govoreæi: šta æe biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim. 67 I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreæi: 68 Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj, 69 I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega, 70 Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka 71 Da æe nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas; 72 Uèiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega, 73 Kletve kojom se kleo Avraamu ocu našemu da æe nam dati 74 Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha, 75 I u svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi. 76 I ti, dijete, nazvaæeš se prorok najvišega; jer æeš iæi naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put; 77 Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh, 78 Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine; 79 Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira. 80 A dijete rastijaše i jaèaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.