1 Jer zakon imajuæi sjen dobara koja æe doæi, a ne samo oblièje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve. 2 Inaèe bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom oèiste; 3 Nego se njima svake godine èini spomen za grijehe. 4 Jer krv junèija i jarèija ne može uzeti grijeha. 5 Zato ulazeæi u svijet govori: žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio. 6 Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni. 7 Tada rekoh: evo doðoh, u poèetku knjige pisano je za mene, da uèinim volju tvoju, Bože. 8 I više kazavši: priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose; 9 Tada reèe: evo doðoh da uèinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo. 10 Po kojoj smo volji mi osveæeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom. 11 I svaki sveštenik stoji svaki dan služeæi i jedne žrtve mnogo puta prinoseæi koje nikad ne mogu uzeti grijeha. 12 A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu, 13 Èekajuæi dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima. 14 Jer jednijem prinosom savršio je vavijek one koji bivaju osveæeni. 15 A svjedoèi nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano: 16 Ovo je zavjet koji æu naèiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod: daæu zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaæu ih; 17 I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh neæu više spominjati. 18 A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe. 19 Imajuæi dakle slobodu, braæo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem, 20 Koji nam je obnovio zavjesom, to jest tijelom svojijem, 21 I sveštenika velikoga nad domom Božijim: 22 Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, oèišæeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom èistom; 23 Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obeæao; 24 I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima, 25 Ne ostavljajuæi skupštine svoje, kao što neki imaju obièaj, nego jedan drugoga svjetujuæi, i toliko veæma koliko vidite da se približuje dan sudni. 26 Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe; 27 Nego strašno èekanje suda, i revnost ognja koji æe da pojede one koji se suprote. 28 Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka. 29 Koliko mislite da æe gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži? 30 Jer znamo onoga koji reèe: moja je osveta, ja æu vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod æe suditi narodu svojemu. 31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga. 32 Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste, 33 Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako. 34 Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošæu da se razgrabi vaše imanje, znajuæi da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima. 35 Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu. 36 Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obeæanje. 37 Jer još malo, vrlo malo, pak æe doæi onaj koji treba da doðe i neæe odocniti. 38 A pravednik življeæe od vjere; ako li otstupi neæe biti po volji moje duše. 39 A mi, braæo, nijesmo od onijeh koji otstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše.