1 U to vrijeme doðe glas do Iroda èetverovlasnika o Isusu; 2 I reèe slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato èini èudesa. 3 Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega. 4 Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati. 5 I šæaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka. 6 A kad bijaše dan roðenja Irodova, igra kæi Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. 7 Zato i s kletvom obreèe joj dati šta god zaište. 8 A ona nauèena od matere svoje: daj mi, reèe, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja. 9 I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošæahu s njim, zapovjedi joj dati. 10 I posla te posjekoše Jovana u tamnici. 11 I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj. 12 I došavši uèenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i doðoše Isusu te javiše. 13 I èuvši Isus, otide odande u laði u pusto mjesto nasamo. A kad to èuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova. 14 I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove. 15 A pred veèe pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: ovdje je pusto mjesto, a dockan je veæ; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane. 16 A Isus reèe im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. 17 A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe. 18 A on reèe: donesite mi ih ovamo. 19 I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. 20 I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh. 21 A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece. 22 I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod. 23 I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam. 24 A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar. 25 A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru. 26 I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše. 27 A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se. 28 A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi. 29 A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu. 30 No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj! 31 I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja? 32 I kad uðoše u laðu, presta vjetar. 33 A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij. 34 I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku. 35 I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. 36 I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.