1 I reèe mi: sine èovjeèji, ustani na noge da govorim s tobom. 2 I uðe u me duh kad mi progovori, i postavi me na noge, i slušah onoga koji mi govoraše. 3 I reèe mi: sine èovjeèji, ja te šaljem k sinovima Izrailjevijem, k narodima odmetnièkim, koji se odmetnuše mene; oni i oci njihovi biše mi nevjerni do ovoga dana. 4 K sinovima tvrda obraza i uporna srca šaljem te ja, pa im reci: tako veli Gospod; 5 I poslušali ili ne poslušali, jer su dom odmetnièki, neka znaju da je prorok bio meðu njima. 6 I ti, sine èovjeèji, ne boj ih se niti se boj njihovijeh rijeèi, što su ti uporni i kao trnje i živiš meðu skorpijama; ne boj se njihovijeh rijeèi i ne plaši se od njih, što su dom odmetnièki. 7 Nego im kaži rijeèi moje, poslušali ili ne poslušali, jer su odmetnici. 8 Ali ti, sine èovjeèji, slušaj što æu ti kazati, ne budi nepokoran kao taj dom nepokorni; otvori usta, i pojedi što æu ti dati. 9 I pogledah, a to ruka pružena k meni, i gle, u njoj savijena knjiga. 10 I razvi je preda mnom, i bješe ispisana iznutra i spolja, i bješe u njoj napisan plaè i naricanje i jaoh.