1 A kad oni govorahu narodu, naiðoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji; 2 I rasrdiše se, što oni uèe ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh. 3 I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer veæ bješe veèe. 4 A od onijeh koji slušahu rijeè mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada. 5 A kad bi ujutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim, 6 I Ana poglavar sveštenièki i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda sveštenièkoga; 7 I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo? 8 Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! 9 Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi: 10 Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. 11 Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; 12 Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. 13 A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom. 14 A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi. 15 Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga 16 Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi; 17 Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome. 18 I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo. 19 Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga? 20 Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo. 21 A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. 22 Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja. 23 A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine. 24 A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; 25 Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi? 26 Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. 27 Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, 28 Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. 29 I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju; 30 I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa. 31 I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom. 32 A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i nijedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajednièko. 33 I apostoli s velikom silom svjedoèahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima: 34 Jer nijedan meðu njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuæe, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to, 35 I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše. 36 A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znaèi sin utjehe, Levit rodom iz Kipra, 37 On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.