1 Èuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu moju. 2 Od kraja zemlje vièem k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na goru, gdje se ne mogu popeti. 3 Jer si ti utoèište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja. 4 Da živim u stanu tvom dovijeka, i poèinem pod krovom krila tvojih. 5 Jer ti, Bože, èuješ zavjete moje i daješ mi dostojanje onijeh koji poštuju ime tvoje. 6 Dodaj dane k danima carevijem, i godine njegove produlji od koljena na koljeno. 7 Neka caruje dovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti i istini neka ga èuvaju. 8 Tako æu pjevati imenu tvojemu svagda, izvršujuæi zavjete svoje svaki dan.