1 Premudrost sazida sebi kuæu, i otesa sedam stupova; 2 Pokla stoku svoju, rastvori vino svoje, i postavi sto svoj. 3 Posla djevojke svoje, te zove svrh visina gradskih: 4 Ko je lud, neka se uvrati ovamo. I bezumnima veli: 5 Hodite, jedite hljeba mojega, i pijte vina koje sam rastvorila. 6 Ostavite ludost i biæete živi, i idite putem razuma. 7 Ko uèi potsmjevaèa, prima sramotu; i ko kori bezbožnika, prima rug. 8 Ne karaj potsmjevaèa da ne omrzne na te; karaj mudra, i ljubiæe te. 9 Kaži mudrome, i biæe još mudriji; pouèi pravednoga, i znaæe više. 10 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji, i znanje je svetijeh stvari razum. 11 Jer æe se mnom umnožiti dani tvoji i dodaæe ti se godine životu. 12 Ako budeš mudar, sebi æeš biti mudar; ako li budeš potsmjevaè, sam æeš tegliti. 13 Žena bezumna plaha je, luda i ništa ne zna; 14 I sjedi na vratima od kuæe svoje na stolici, na visinama gradskim, 15 Te vièe one koji prolaze, koji idu pravo svojim putem: 16 Ko je lud? neka se uvrati ovamo. I bezumnome govori: 17 Voda je kradena slatka, i hljeb je sakriven ugodan. 18 A on ne zna da su ondje mrtvaci i u dubokom grobu da su zvanice njezine.