1 U to vrijeme razbolje se Jezekija na smrt; i doðe k njemu prorok Isaija sin Amosov i reèe mu: ovako veli Gospod: naredi za kuæu svoju, jer æeš umrijeti i neæeš ostati živ. 2 A Jezekija se okrete licem k zidu, i pomoli se Gospodu, 3 I reèe: oh, Gospode, opomeni se da sam jednako hodio pred tobom vjerno i s cijelijem srcem, i tvorio što je tebi ugodno. I plaka Jezekija veoma. 4 Tada doðe rijeè Gospodnja Isaiji govoreæi: 5 Idi i reci Jezekiji: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: èuo sam molitvu tvoju, i vidio sam suze tvoje, evo dodaæu ti vijeku petnaest godina. 6 I izbaviæu tebe i ovaj grad iz ruku cara Asirskoga, i braniæu ovaj grad. 7 I ovo neka ti bude znak od Gospoda da æe uèiniti Gospod što je rekao. 8 Evo ja æu vratiti sjen po koljencima po kojima je sišao na sunèaniku Ahazovu natrag za deset koljenaca. I vrati se sunce za deset koljenaca po koljencima po kojima bijaše sišlo. 9 Ovo napisa Jezekija car Judin kad se razbolje, i ozdravi od bolesti svoje: 10 Ja rekoh, kad se presjekoše dani moji: idem k vratima grobnijem, uze mi se ostatak godina mojih. 11 Rekoh: neæu vidjeti Gospoda Gospoda u zemlji živijeh, neæu više vidjeti èovjeka meðu onima koji stanuju na svijetu. 12 Vijek moj proðe i prenese se od mene kao šator pastirski; presjekoh život svoj kao tkaè, otsjeæi æe me od osnutka; od jutra do veèera uèiniæeš mi kraj. 13 Mišljah za jutra da æe kao lav potrti sve kosti moje; od jutra do veèera uèiniæeš mi kraj. 14 Pištah kao ždrao i kao lastavica, ukah kao golubica, oèi mi išèilješe gledajuæi gore: Gospode, u nevolji sam, oblakšaj mi. 15 Šta da reèem? On mi kaza, i uèini. Proživjeæu sve godine svoje po jadu duše svoje. 16 Gospode, o tom se živi i u tom je svemu život duha mojega, iscijelio si me i saèuvao u životu. 17 Evo, na mir doðe mi ljut jad; ali tebi bi milo da izvuèeš dušu moju iz jame pogibli, jer si bacio za leða svoja sve grijehe moje. 18 Jer neæe grob tebe slaviti, neæe te smrt hvaliti, i koji siðu u grob ne nadaju se tvojoj istini. 19 Živi, živi, oni æe te slaviti kao ja danas: otac æe sinovima javljati istinu tvoju. 20 Gospod me spase, zato æemo pjevati pjesme moje u domu Gospodnjem dok smo god živi. 21 A Isaija bješe rekao da uzmu grudu suhih smokava i priviju na otok, te æe ozdraviti. 22 I Jezekija bješe rekao: šta æe biti znak da æu otiæi u dom Gospodnji?