1 Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi. 2 Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane. 3 Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman. 4 Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe. 5 Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca: 6 Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu. 7 Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge. 8 Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija. 9 Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih. 10 Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti. 11 Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè. 12 Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove. 13 Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje. 14 Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti? 15 Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi. 16 Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu! 17 Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju. 18 S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa. 19 Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve. 20 Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.